Religije svijeta i iscjeljenje

Nedavno sam naišla na totalno novu dimenziju veoma poznate pjevačice u medijima poznate pod "baka sa najseksi nogama" čiji mi je život i opus uvijek galio dušu. U pitanju je Tina Turner koja nakon 65 godina i preko 40 godina pop muzičke karijere uspijeva da se oproba u jednom sasvim novom polju - pjevanju mantri sa djecom svijeta i pjevačicama koje predstavljaju keltsku, hindu i kinesku tradiciju i kulturu. Osim toga ova mega diva je izdala album u kome pjeva pjesme na svim poznatijim jezicima svijeta pa su se tu nasle i islamske, jevrejske i razne druge pjesme. Taj divan spoj me je inspirisao na veoma bitnu činjenicu koja krasi i moju divnu zemlju. 

Naime, dolazim iz grada Bara, koji živi na tromeđi vjera - pravoslavnoj, katoličkoj i islamskoj. Suštastvo u priznavanju boga u svakoj kulturi - izdizanje u smislu čovječnosti je bitan dio koda ovog naroda. Taj kod mu je dozvolio da opstane ovdje preko 1000 godina. Ne vjerujem u priče da smo se raselili sa Karpata u 7, vijeku, jer da jesmo, odavno bi se selili dalje. Duboko vjerujem da je ovaj narod opstao ovdje i kao takav uživao poštovanje velikih sila kao jedna konstanta u koju niko nije smio da dira. Album "Beyond love within" upravo priča o toj konekciji sa sobom u svim nivoima bitisanja. Ovuda su prolazile razne sile. Iliri, Vizantini, Mleci, Turci, Huni i sve te kulturne promjene se prožimaju što kroz istorijske spomenike, što kroz običaje koje smo preuzeli a opet od svih njih ispoljili ono svoje, zadržali jednu visprenost narodnu kakva je sama po sebi unikatna. Ta osobina da se uklopimo u rijeci kultura koje su nailazile ovuda poput bujice nas je učinila "otpornim" na sve moguće promjene, a upijanje njihovih doktrina samo je nadogradjivala životnu školu koja je ogromna.

Bez obzira na ono što kažu - treba se držati svoga plota i pratiti tradiciju koja nam je data, u svemu tome postoje izuzeci kada treba poslušati srce. Bog je jedan na svim jezicima isti. Ono što treba zanemariti, to su govori mržnje kako bi se odbranilo ono svoje. Jer svako ko govorom mržnje brani ono što zastupa, radi to iz straha i iz sopstvene nesigurnosti u tle na kome se nalazi. Svakome je od Boga dat izbor. Ponekad one riječi koje čitavog života govorimo, nijesu dovoljne, a izgovorene na drugom jeziku, za nas, dobiju nove boje i dublje značenje. Mantre su odvajkada poznate, korištene u bajalicama narodnim, u šaputanju žaru ili pregasi, slanje namjere kroz rime i pjesmarice. U konekciji sa svojim eteričnim bićem čovjek obuhvata sve ono što jeste, svoje suštastvo i nadilazi granice sopstvene religije bez obzira na granice koje su mu njome date. Samo duboka konekcija je u stanju da pročisti tijelo i dušu i izbaci toksine koje normalnim okvirima ponašanja primamo u svoju dušu i tijelo aktivirajući nivo stresa od kog svako od nas ima posledice. Kako bilo, vjerujem da ograničavanje svog duhovnog bića na isključivo jednu religiju ili jezik dovodi do zatvaranja energetskih kanala - i to pravilo važi za nas, alfa, beta, gama i delta djecu, a i za novije generacije koje teže tome da se adaptiraju na Zemljino kretanje ka promjeni polova.

Čovjek je jedno vanvremensko biće. To što je trenutno u ovoj koži u kojoj jeste ne znači da ne zna ništa drugo bez to što je u toj koži doživio. Ima mladih duša podosta ali ima i onih profanih koje znaju znanja a ne razumiju otkuda im to. I upravo to jes dokaz teorije da ograničavanje na jednu doktrinu nije dobro već se treba otvoriti dubini duše koju posjedujemo a koja je prošla dosta više. Jednom kada se čovjek konektuje osjeti duboku, bezuslovnu ljubav i poštovanje, osjeti radost u srcu, nijedna briga više nije onako velika i mnoge dimenzije patnje bivaju zaboravljene ili samo obris u sjećanju. Ne ispuštajte taj osjećaj. Tu leži iscjeljenje kao i rješenje svakog problema. Svakodnevno skrenemo s puta.. ili skrenemo nakon par mjeseci, godina.. ali je dobra stvar što uvijek i sve možemo da ispravimo samo ako imamo namjeru da to uradimo kako treba.. a srce će Vam uvijek reći da li ste na pravom putu. Ako plačete i uvijek ste neveseli sa izborom koji ste izabrali, onda to nije pravi put. Ako se osjećate divno i poletno, šta god da radite, to je ono što Vam odgovara i vodiće Vas ka boljim i boljim rješenjima jednog po jednog problema ili ka ostvarenju jednog po jednog cilja koji imate.

Vaša vanvremenska duša i prijateljica 

Marija.. :) <3

Facebook postovanje i komentarisanje

U današnje vrijeme mnogi ljudi sjede u svojim kućama i odatle žive neki svoj "socijalni" život često nemoćni da se suoče sa realnim debatama u svom okruženju. Čast izuzecima ali napredak tehnologije odnosi svoj danak u načinu na koji percepiramo ili reagujemo na mnoge stvari koje se oko nas, pa i u nama dešavaju. Nekada se moglo debatirati sa ljudima jer smo mahom svi bili u "istom košu", međutim, kako prolazi vrijeme i prije svega novčani status se mijenja, potreba za povećanom potrošnjom koju diktira stav potrošačkog društva koje je obuhvatilo i nas, stoga, velika borba za prihodom novca, napravila su jaz u odnosu na put koji individue izaberu da ga steknu. Većina ljudi mahom radi prekovremeno i ubija se od posla za prosječnu platu i nema vremena za druženja u realnom vremenu (pogotovu ako su tu i mala djeca i tome sl). dok su babe i djedovi postali emancipovaniji pa "nemaju vremena" da budu stalno dadilje ili im treba "poseban mir". Sa druge strane oni koji izaberu jaču zaradu sa više odricanja od porodice, prijatelja i sl. - pomorci, avijatičari i tome sl. treba im dosta vremena kad se vrate da se "prizemlje" :) i taj jaz ne dozvoljava ni da stavovi kakvi jesu budu usklađeni i često puta kad se nađu na istom terenu debatičari osjećaju da nisu u istom košu. E tu na scenu nastupaju društvene mreže. Ne mislim samo na Facebook, tu su i Tweeter, Myspace, i svi mnogobrojni koje nisam posjetila ili nemam nalog na njima - koji daju taj lažni osjećaj "istog koša". Prije njih su postojali Forumi i na njima su važila pravila koja bi trebala da se poštuju i na društvenim mrežama definitivno. Tako da sam ja postavila pravilo na svom nalogu koje glasi ovako:

i neću tolerisati ikakvo oglušivanje o njega. Ja imam pravo da postavim na svom profilu sve što mi se sviđa i mogu da vidim normalne komentare. Ono što neko smatra demokratskim da mi komentariše kakvo on ima mišljenje, može slobodno da okači mačku o rep jer ja ne želim da mi se posle njega nakači još neko ko ima drugačije mišljenje pa da debatišu preko mog profila - prvo je besmisleno, drugo je neukusno. Mnogo je realnije, ukusnije, poučnije čak i zabavnije da se ti isti komentatori sastave uživo u jednoj prostorji pa da debatišu o toj temi nego da troše bezveze riječi na mjestu gdje se komentari kao i obećanja zaboravljaju sa desetim klikom miša a vlasnika objave ostavite u rebus kakve djelove svoje ličnosti prikazujete. Ja želim da moj profil kao što i jeste, svih ovih godina (tačnije 10 godina ga imam), bude mjesto gdje će moji prijatelji moći da vide inovativne sadržaje, stvari koje su interesantne i koje inspirišu, koje pobuđuju maštu jer nam je ona bitna kako bismo ostvarili svoje ciljeve. Ako Vam se ne sviđa nešto što objavljujem, možete uvijek da me kontaktirate u inbox i upitate me za mišljenje ili eventualno da Vam objasnim svoj stav o toj i sličnoj stvari, nema problema. Samo molim svoje prijatelje - one koji nisu upoznati sa ovakvim mojim stavom, da isprate objavljeno i nema problema :)

Do sledeće objave - pozdravčič :)

Predstavljanje ideje o blogu

Odavno zelim da podijelim sa svijetom neka izvorna previranja duse koja sa sobom nosim svih ovih godina.. Kao sto postoji uvrijezeno misljenje da iskustvo i zrelost misli dolazi sa odredjenim brojem godina (o kojima necemo sada jer se ne poistovjecujem sa njihovim opstim znacenjem i dogmama koje za njih vladaju) - tako vjerujem da je ovo pravo vrijeme da izbacim na povrsinu sve one misli i ideje koje mi se vrte u umu poput smislene bujice koja dubi svoje puteve i vodi me naprijed. To naprijed koje posmatram ocima zene koja je promjenila svoju dusu u ovom zivotu i ima osjecaj da je prozivjela i nekoliko zivota u ovom jednom, je nesto sto nije doslo lako. Prije 20-ak minuta sam postavila na svom facebook profilu objavu zene koja je oznacila moj zivot svojom individualnoscu. 

Ova zena je bila neko ko je par puta uplovio u moj zivot ali je svojim znanjem i ogromnim trgovackim iskustvom nadmasila ocekivanja koja bi neko imao o njoj zahvaljujuci skromnom i bogoumilnom zivotu koji je imala. Zensko u cg kulturi iako stovano po starim vrijednostima je zadrzalo neku rolu stradalnistva po svim pitanjima. Otkako se rodi ono biva priremano da prati i sluzi, da vodi druge iako sebe ne umije voditi. Kao najstarije dijete u porodici slicna rola me je zapala buduci da imam 2 mladje sestre. Pa i da sam imala mladjeg brata ne bi me zaobislo ;) Zadnja generacija titovih pionira osjetila je na svojoj kozi slamanje SFRJ i dekadencu duha porodice u 90-tim godinama. Ponekad sam se znala zapitati da li je logicno da imam toliku rolu i zasto roditelji ne preuzmu svoj dio tereta za neke odluke koje su u tom momentu bile mozda preteske za moja mala ramena. Tek kasnije sam shvatila kako sam odrastala da sam zapravo pristala da snosim taj teret nesvjesno i automatski buduci da su u to doba roditelji radili po 2 posla kako bi izdrzavali porodicu u vremenu plata od 3 marke. Koliko god ta vremena bila teska i u porodici i u drustvu kao i u skoli, isklesala su u meni jedan istancan um i esencija koja je data ovom tijelu sjala je poput svetionika koji su mnogi prepoznavali i dan danas prepoznaju. Vjerujem da je to zapravo svrha ovog bloga - osvjetljavanje puta kojim idemo i ja i Vi, pokusavajuci da se sa dzombama na putu snadjemo kako najbolje umijemo u svakom momentu i pogledu. Zadrzati jednu tacku gledista koja donosi prosvjetljenje a ne osudu, prelazenje preko njih i otpustanje toksina koji dolaze kao nusprodukt sopstvenih razudjivanja o tome sta je dobro ili lose. Mi smo Jin i Jang, obije medalje istog Mjeseca. Sto prije prihvatimo sebe u cjelosti, prije cemo biti svjesni sopstvenog sustastva kao i ograda koje su nam postavili bespotrebno, oko kojih lomimo sopstvene zivote u besmislenosti iskupljenja kome i cemu god da smatramo sluziti. Na ovom putu ja sam uz Vas sa svojim vidjenjima koja mogu raditi za Vas ili ne. Ako ne pomazu nadjite gurua koji Vam prija ;) jer ja nisam apsolutnost, samo jedna struja koja moze a ne mora da Vas vodi naprijed kao sto vodim sebe.