Predstavljanje ideje o blogu

Odavno zelim da podijelim sa svijetom neka izvorna previranja duse koja sa sobom nosim svih ovih godina.. Kao sto postoji uvrijezeno misljenje da iskustvo i zrelost misli dolazi sa odredjenim brojem godina (o kojima necemo sada jer se ne poistovjecujem sa njihovim opstim znacenjem i dogmama koje za njih vladaju) - tako vjerujem da je ovo pravo vrijeme da izbacim na povrsinu sve one misli i ideje koje mi se vrte u umu poput smislene bujice koja dubi svoje puteve i vodi me naprijed. To naprijed koje posmatram ocima zene koja je promjenila svoju dusu u ovom zivotu i ima osjecaj da je prozivjela i nekoliko zivota u ovom jednom, je nesto sto nije doslo lako. Prije 20-ak minuta sam postavila na svom facebook profilu objavu zene koja je oznacila moj zivot svojom individualnoscu. 

Ova zena je bila neko ko je par puta uplovio u moj zivot ali je svojim znanjem i ogromnim trgovackim iskustvom nadmasila ocekivanja koja bi neko imao o njoj zahvaljujuci skromnom i bogoumilnom zivotu koji je imala. Zensko u cg kulturi iako stovano po starim vrijednostima je zadrzalo neku rolu stradalnistva po svim pitanjima. Otkako se rodi ono biva priremano da prati i sluzi, da vodi druge iako sebe ne umije voditi. Kao najstarije dijete u porodici slicna rola me je zapala buduci da imam 2 mladje sestre. Pa i da sam imala mladjeg brata ne bi me zaobislo ;) Zadnja generacija titovih pionira osjetila je na svojoj kozi slamanje SFRJ i dekadencu duha porodice u 90-tim godinama. Ponekad sam se znala zapitati da li je logicno da imam toliku rolu i zasto roditelji ne preuzmu svoj dio tereta za neke odluke koje su u tom momentu bile mozda preteske za moja mala ramena. Tek kasnije sam shvatila kako sam odrastala da sam zapravo pristala da snosim taj teret nesvjesno i automatski buduci da su u to doba roditelji radili po 2 posla kako bi izdrzavali porodicu u vremenu plata od 3 marke. Koliko god ta vremena bila teska i u porodici i u drustvu kao i u skoli, isklesala su u meni jedan istancan um i esencija koja je data ovom tijelu sjala je poput svetionika koji su mnogi prepoznavali i dan danas prepoznaju. Vjerujem da je to zapravo svrha ovog bloga - osvjetljavanje puta kojim idemo i ja i Vi, pokusavajuci da se sa dzombama na putu snadjemo kako najbolje umijemo u svakom momentu i pogledu. Zadrzati jednu tacku gledista koja donosi prosvjetljenje a ne osudu, prelazenje preko njih i otpustanje toksina koji dolaze kao nusprodukt sopstvenih razudjivanja o tome sta je dobro ili lose. Mi smo Jin i Jang, obije medalje istog Mjeseca. Sto prije prihvatimo sebe u cjelosti, prije cemo biti svjesni sopstvenog sustastva kao i ograda koje su nam postavili bespotrebno, oko kojih lomimo sopstvene zivote u besmislenosti iskupljenja kome i cemu god da smatramo sluziti. Na ovom putu ja sam uz Vas sa svojim vidjenjima koja mogu raditi za Vas ili ne. Ako ne pomazu nadjite gurua koji Vam prija ;) jer ja nisam apsolutnost, samo jedna struja koja moze a ne mora da Vas vodi naprijed kao sto vodim sebe.